Proslava sv. Mateja, zaštitnika naše župe

Svečano i dostojanstveno župa sv. Mateja apostola i evanđelista u Mostaru proslavila je 21. rujna blagdan svoga nebeskog zaštitnika. Euharistijsko slavlje proslave nebeskoga zaštitnika i obljetnice posvete crkve predvodio je don Krešo Puljić, župnik župe sv. Tome u Mostaru. “Na mostarskoj katedrali četiri su kraka poput četiri zrake koje me asociraju na četiri evanđelista. Jedna od tih zraka ide ovamo prema Rudniku i Orlacu, zraka sv. Mateja koja vas kroza svu godinu obasjava. Ime Matej znači Božji dar, a nema većega dara nego za svoga nebeskoga zaštitnika imati sv. Mateja apostola i evanđelistu. Pokajmo se na početku svete Mise kao što se i on pokajao iskreno i temeljito u važnom trenutku svoga života kada ga je Isus Gospodin posjetio u carinarnici”, poručio je don Krešo mnogobrojnom puku i u crkvi i u crkvenome dvorištu.
Pobožno i skladno tijekom svete Mise služili su ministranti, čitali čitači a još ljepše pjevali su pjevači što je na vjernike ostavilo poseban dojam. Evanđelje je navijestio mladomisnik iz ove župe don Branimir Bevanda, a u koncelebraciji je uza župnika don Tomislava Ljubana bilo još petnaest svećenika.
Don Krešo je u propovijedi spomenuo četiri djela koja su se urezala u njegovo sjećanje a koje bi svaki hodočasnik u Rim trebao vidjeti: Michelangelova Pieta u Bazilici sv. Petra, Mojsije u crkvi sv. Petra u Okovima, stvaranje Adama u Sikstinskoj kapeli te u crkvi sv. Luja Caravaggiov susret Isusa i sv. Mateja u carinarnici u Kafarnaumu. Na slici Stvaranje Adama Michelangelo je prikazao Boga kako pruža ruku prema Adamu. Praznina između njihovih nedodirnutih prstiju prikazuje nepremostivost između božanskoga i ljudskoga i mjesto gdje struji božanska ljubav prema čovjeku Adamu. Prikazao je grješna, lijena, aljkava čovjeka, ranjena grijehom. U tome Adamu možemo vidjeti svakoga od nas, u svome sadašnjem stanju, a posebno u grješnome stanju. Mala je razlika između Michelangelove i Caravaggiove slike, između ruku Boga i Adama i Isusa i Mateja. Nepremostiv jaz između Boga i čovjeka donekle je skratio Isus na drugoj slici. Postao je čovjekom, i ne samo to, nego je otišao u carinarnicu. U židovsko vrijeme nije bilo gorega mjesta od carinarnice, tu su radile prodane duše. Isus ulazi u carinarnicu, pruža ruku Mateju i kaže mu hajde za mnom. On usta i pođe za njim. Bog u Isusu Kristu premošćuje naše provalije, naše razlike, i vraća nas u svoj zagrljaj.
Carinici su u ono vrijeme bili i grabežljivci, i nepravednici i preljubnici. Nisu li grabežljivci svi oni koji nezasluženo dobiju svoje radno mjesto i s toga mjesta ne služe narodu nego samo sebi te dalje stvaraju svoje strukture koje djeluju protiv naroda, protiv vjere i Boga. Grabežljivci smo i mi ako grabimo radna mjesta koja nam ne pripadaju. Nije li grabežljivost svako radno mjesto koje dobijemo preko očeva i stričeva. I mi u svome društvu imamo mnoge Mateje i Zakeje ali evo sada je prilika da po zagovoru sv. Mateja molimo za takve ljude. Nema među nama mnogo pravednika, ali naša su utjeha Isusove riječi kako nam ih zapisa sveti Matej: Nisam došao tražiti pravednike nego grješnike. I mi trebamo Isusov prst, Isusovu ruku i poziv izbaviti se iz grijeha: Pođi za mnom. Svatko od nas ima neku svoju carinarnicu iz koje treba već danas izaći. Carinici su bili i nepravednici u tolikoj mjeri da se uopće nisu družili s narodom. Nije li i u našemu društvu slična slika kada pojedinci imaju samo svoje kružoke – carinarnice gdje ubiru, gdje žive i gdje se druže sa sebi jednakima bez dodira s narodom. Grijesi su kao zakon spojenih posuda, čim zakoračiš u jedan grijeh, vrata su sotoni otvorena i nema grijeha na koji nisi spreman. U sva ova tri grijeha (grabežljivost, nepravednost i preljubništvo) upao je i sv. Matej misleći da usrećuje svoju ženu i djecu donoseći doma pune džepove a nije znao da u tome nema sreće dok nije susreo Isusa. Jer ako si preljuban, ne možeš nikoga voljeti, ako si grabežljivac, pohlepan i nepravedan, ne možeš nikoga voljeti, možeš samo nekoga posjedovati, nekim se služiti. Nema ljubavi ako nisi posve Isusov. Danas nam je prilika zapitati se jesmo li i mi spremni poput sv. Mateja ustati i poći za Isusom. Od glagola ustati dolazi i riječ uskrsnuti. Zar nije Matej uskrsnuo kada je ustao i krenuo za Isusom, kada je propovijedao po cijelome svijetu, kada je napisao Evanđelje? Matej je ostavio kruh ovoga svijeta da bi slijedio onaj Kruh koji je s neba sišao. Hajdemo i mi svoj “nepošteni kruh”, zemaljski kruh, zamijeniti nebeskim. Tek kada stavimo Isusa na prvo mjesto, imat ćemo kruha u izobilju.
Na kraju svete Mise vjernicima se obratio don Ivo Šutalo, bivši župnik ove župe a sada župnik župe Čeljevo iz koje je došao don Tomislav. Pozdravio je sve te istaknuo kako su iz Čeljeva na proslavu blagdana sv. Mateja stigla dva autobusa kao i kulturno-umjetničko društvo. Zahvalio je bivšemu župniku don Tomislavu i zaželio mu uspješan duhovni i pastoralni rad u ovoj novoj župi. Don Tomislav je uzvratio pozdrave i zahvale te pozvao sve domaće i hodočasnike u kriptu na druženje.
Župnik je uoči proslave zaštitnika župe organizirao i duhovnu trodnevnicu na večernjim svetim Misama u 18 sati, od 18. do 21. rujna, na kojima su propovijedali don Rajko Marković, župnik župe Potoci, don Josip Galić, katedralni župnik i don Ivan Turudić, župnik župe sv. Ivana apostola i evanđelista u Mostaru.
CnaK.ba

Veliko hvala djelatnicima Crkve na kamenu koji su sastavili ovaj divan tekst. Također na sljedećem linku imate vijest na njihovoj internet stranici kao i foto galeriju.

https://www.cnak.ba/vijesti/crkva-u-hrvata/bih/izadi-iz-carinarnice-i-podi-za-mnom/

Natrag