Svetkovina Tijelova u Mostaru
MOSTAR – U Mostaru je 19. lipnja proslavljena zapovijedana svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, tj. Tijelovo ili Brašančevo. Proslava je započela u 18 sati svetom Misom u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, koju je predvodio biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić.
U koncelebraciji su bili župnici svih gradskih župa, gotovo svi kapelani, među njima i dekan Mostarskoga dekanata don Ivan Turudić i župnik i gvardijan Franjevačkoga samostana u Mostaru fra Danko Perutina. Sudjelovali su ministranti iz svih župa kao i đakon don Ivan Martić. Slavlje je obogatila pjesma združenih zborova “Marija” iz katedralne župe i “Sveta Cecilija” iz župe sv. Petra i Pavla, pod ravnanjem don Dragana Filipovića i orguljaša Drage Solde, koji su svojim pjevanjem pratili i misno slavlje i procesiju, dodajući još jedan dimenziju ovoj veličanstvenoj svetkovini.
Budući da su u svim mostarskim župama svete Mise bile samo izjutra, velik broj vjernika okupio se u katedrali i na trgu ispred katedrale. Željeli su sudjelovati u ovoj svečanosti kada su prvi put sve mostarske župe sudjelovale zajedno u tijelovskoj procesiji. Prema nekim procjenama okupilo se više od tisuću vjernika.
U svojoj propovijedi biskup Petar Palić istaknuo je značenje Euharistije, koja je srž Tijelova, te njezinu ulogu kao izvora duhovne snage za svakoga vjernika. “Tijelovo nije samo blagdan liturgijskoga kalendara”, rekao je biskup, “to je dan kada se zahvaljujemo Bogu što je ostao s nama u Euharistiji i kada svjedočimo svoju vjeru pred svijetom”. Ujedno je pozvao vjernike da kroz procesiju, u kojoj su nosili Presveti Oltarski Sakrament kroz ulice grada, svjedoče svoju vjeru i prisutnost Boga među ljudima.
“Euharistija nije samo unutarnja pobožnost”, naglasio je biskup, “ona je živa prisutnost Boga, znak Božje blizine, ali i naše vjerničke odgovornosti. U Euharistiji je sve, to su duboko osjećali svi sveci, to je prepoznala Crkva kroza stoljeća i to smo i mi pozvani danas ponovno otkriti”. Podsjetio je na riječi pape Benedikta XVI. koji je rekao: “Euharistija je srce Crkve. Gdje nestane Euharistije, nestaje i Crkve.” Biskup je potaknuo vjernike da otvore svoja srca prema Božjoj riječi, kako bi se nahranili duhovnim kruhom koji im je danas dan.
Govoreći o etimologiji riječi “pričest”, biskup je objasnio da dolazi od staroslavenskog izraza “pričestb”, što znači “zajedničko primanje” i “dijeljenje u zajedništvu”, te istaknuo da je pravi smisao Euharistije upravo u zajedništvu s Bogom i zajedništvu među vjernicima. “Zajedništvo pred Bogom čini našu pričest”, rekao je biskup, dodajući kako je Euharistija “događaj našeg obraćenja” i “sadržaj svakog bogoslužnog slavlja”. Kroza slavlje Euharistije prepoznaje se koliko je zajednica istinski zajednica, a ne samo okupljeno mnoštvo.
Biskup je pozvao vjernike da budu “sustolnici na Isusovoj gozbi ljubavi”, te da u trenutku primanja Euharistije budemo svjesni da u ruke uzimamo živog Boga. “Ako je On dao sebe za nas”, rekao je, “i mi smo pozvani dati sebe Njemu i drugima. Mi smo kršćani pozvani dati se i lomiti za druge, ne djelomično, ne površno, nego potpuno, predano i s vjerom, upravo kao i Krist u Euharistiji za nas”.
U zaključku svoje propovijedi biskup je molio za duhovnu obnovu vjernika, tražeći od Boga da izliječi njihove rane, okrijepi ih ako su umorni, i obrati ih ako su skrenuli s puta. Molio je i za zagovor Marije, Majke Euharistije, koja je, kako je istaknuo, bila prva koja je nosila Boga u procesiji, u svojoj utrobi i kroza svoj život. Neka nas ona prati, zaključio je biskup, kako bismo i mi, s vjerom i poniznošću, nosili Krista u srcima i postali kruh jedni za druge.
Nakon misnoga slavlja uslijedila je procesija, koja je krenula iz katedrale, prve postaje, i nastavila se ulicom Kneza Branimira do Rondoa gdje je župa sv. Matej, Apostola i Evanđelista pripremila drugu postaju. Nastavili su dalje ulicom Kneza Mihajla Viševića Humskog gdje je pripremljena treća postaja za Presveto koju je pripremila župa sv. Ivana Apostola i Evanđelista te dalje do Franjevačke ulice gdje je u župnoj crkvi sv. Petar i Pavao bila završna postaja procesije te blagoslov s Presvetim. Tijekom cijele procesije djeca iz svih župa prosipala su cvijeće pred Presvetim, što je činilo dodatni znak poštovanja i odanosti, a pjevači su skladno pjevali između pojedinih otajstava molitve krunice.