Naša Župa

Na Bogojavljenje, 6. siječnja 1993., u jeku rata, msgr. Pavao Žanić, biskup mostarsko-duvanjski, zajedno s koadjutorom biskupom Ratkom Perićem, poštujući ono što je trebalo poštovati, odcijepio je od katedralne župe Marije Majke Crkve još četiri nove gradske župe, posvećene četvorici svetih evanđelista: Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Iz dekreta osnivanja župe: „Granice župe sv. Mateja - Rudnik-Orlac određene su ovako: Na zapadu graniči sa župom Cim, tj. od Goranačkih okuka starim Vihovičkim putem pokraj Rudarskih kopova ide na Splitsku ulicu. Lijeva strana Rudnik-Orlac, desna Cim. Na jugoistoku graniči katedralnom župom, tj. Splitskom ulicom do križanja s Avenijom. Na sjeveroistoku graniči sa župom Centar-Zalik, tj. Avenijom preko terena nekadašnjega poduzeća „Obnova" izlazi na Neretvu linijom kojom se predviđa produženje Avenije i izgradnja mosta na Neretvi. Na sjeveru graniči sa župom Potoci, tj. teče rijekom Neretvom do Vojna (koje pripada župi Potoci). Nova je župa posvećena sv. Mateju apostolu i evanđelistu, kojemu blagdan Crkva slavi 21. rujna."

U župi su se izmijenili župnici: don Jozo Blažević, don Ivo Šutalo, don Bariša Čarapina, don Marko Kutleša, don Ivan Perić i don Ivica Boras. Najprije je bio iznajmljen prostor, kat vojnoga skladišta u vlasništvu poduzeća vetfarm, koji je adaptiran kao sakralni i otvoren za liturgijsku uporabu 28. veljače 1993. U toj obiteljskoj „crkvi na katu" blagoslovljen je kip sv. Mateja 17. prosinca 1995. Kada se našao prostor 100 metara dalje, osobito se zauzeo sv. Matej. Pozvao je Isusa na ručak (Mt 9,9-10). I iznio mu svoju molbu. Isus je odgovorio svomu vjernomu apostolu Mateju, koji je angažirao župnika našavši mu dobrotvore, arhitekte, inženjere, zidare. Slijedio je blagoslov za blagoslovom s evanđeoskim ritmom. Don Ivan Perić je podigao kriptu koju je biskup otvorio za liturgijske čine 7. travnja 2007., župnu kuću za stanovanje 3. rujna 2007., crkvena zvona za poziv vjernicima na molitvu i Misu 13. travnja 2009., a blagoslov crkve 18. rujna u nedjelju uoči sv. Mateja. Župnik je sa župljanima izišao iz kripte u crkvu. Na svoju osamnaestu svetkovinu od osnutka župe doživjela je dvostruko slavlje: proslavu sv. Mateja, apostola i evanđelista, zaštitnika župe i naslovnika župne crkve, i posvetu crkve pod svečanom večernjom sv. Misom. Župa Svetoga Mateja u Mostaru, na Rudniku - jedina u Hercegovini posvećena je ovomu Svecu. Misu je, u koncelebraciji s preko 40 svećenika, dijecezanskih i redovničkih-franjevačkih, predvodio i obred posvete podijelio biskup Ratko. U asistenciji bilo je više bogoslova i još više ministranata. Don Ivan Perić zajedno s kolegama tu se večer ponajviše radovao stalnu porastu krštenika, prvopričesnika, krizmanika, zaručnika. Uzdajući se u Boga, i u plemenite ljude, napose u zagovor sv. Mateja, hrabro je zasukao rukave i dao se na gradnju župne crkve svladavajući nemale i nemalobrojne poteškoće svake vrste. I, nakon župne kuće, uspio završiti i crkvu, doživjeti njezinu posvetu, oprostiti se od svojih dosadašnjih vjernika i staviti se u službu u druge dvije župe u Mostaru, sv. Marka u Cimu i sv. Luke u Ilićima. Poput one evanđeoske: slugo radini, odgovorio si u malome, sada te se stavlja pred još veće zahtjeve!

Sudionici su se procesije, s kadioničarom na čelu, uputili iz kripte i preko crkvenoga dvorišta ušli na glavna vrata, zapravo dvoja, i kroz punu crkvu, naklonili se križu iznad mramorna oltara. Biskup je otvarajući misno slavlje izrazio hvalu svemogućem Bogu, Blaženoj Djevici Mariji, kojoj je posvećena mostarska katedrala, a od nje se prije 18 godina odvojila ova župa sv. Mateja. Pozdravio je dosadašnjega župnika don Ivana i novoga župnika don Ivicu Borasa. Nije krio radost da su ove godine posvećene tri župne crkve: sv. Nikole Tavelića u Duvnu, sv. Ivana Krstitelja u Rakitnu i ova večeras u čast sv. Mateja, Isusova apostola i evanđelista. Moleći uvodni obrazac kako ga predviđa liturgijska rubrika, blagoslovio je vodu i vodom narod, oltar, krstionicu, svetohranište, zidove crkve, kip sv. Mateja i stalak za čitanja. Evanđelje je navijestio don Marko Kutleša.

Nakon Vjerovanja umjesto uobičajene Molitve vjernika pjevao je don Ivan Marčić Litanije Svih Svetih. Biskup je izgovorio posvetnu molitvu pomazavši potom oltar i dvanaest križeva raspoređenih po stubovima crkve. Križevi su najvidljiviji znak posvete jedne crkve. Predivan miomiris tamjana ispunio je crkvu dok je biskup kadio oltar, a don Nikola je pokadio sve nazočne kao i pomazane križeve u crkvi. Pjesma s kora ugodno je razlijegala crkvenom dvoranom dok se obavljala posveta oltara, srce crkve. S poljupcem posvećena oltara biskup je nastavio službu euharistije - žrtve, gozbe i spomen-čina.

Na kraju je, nakon otpjevana himna Tebe Boga hvalimo, jedna župljanka u ime župe zahvalila župniku, a župnik izrekao poseban čin zahvale svim župljanima i dobrotvorima za ovo divno crkveno zdanje. Povelju o posveti oltara i crkve potpisao je, osim župnika i biskupa, također i gradonačelnik Mostara. Prije završnoga blagoslova složno je otpjevana Lijepa naša pod kojom su i živahna djeca ostala na svome mjestu.

Na pergameni je kao spomen na posvetu upisan tekst, koji ostaje u Župnom uredu i na Ordinarijatu:

U IME I NA SLAVU PRESVETOGA TROJSTVA

NA PROSLAVU BLAŽENE DJEVICE

MARIJE MAJKE CRKVE

ZA PAPE BENEDIKTA XVI.

ZA ŽUPNIKA DON IVANA PERIĆA

ZA GRADONAČELNIKA LJUBE BEŠLIĆA

NA SVETKOVINU SVETOGA MATEJA

ISUSOVA APOSTOLA I EVANĐELISTA

U MOSTARU, 21. RUJNA 2011.

OLTAR I CRKVU POSVETI

U ČAST ISTOGA SVETOG MATEJA

MSGR. RATKO PERIĆ

BISKUP MOSTARSKO-DUVANJSKI.